NOVIGRADSKI LAPIDARIJ

Lapidarij je muzeološka zbirka 93 kamena spomenika iz antičkoga doba te ranog i kasnog srednjeg vijeka, jedna od najvažnijih te vrste u Hrvatskoj. Zbirka obuhvaća arhitektonske elemente (pragove, nadprozornike, tranzene, grbove i dr.) te, većim dijelom, elemente liturgijskog namještaja (oltarne ploče, dijelove ciborija, pilastre, kapitele i dr.). Najvažniji dio novigradskog lapidarija ranosrednjovjekovna je zbirka u kojoj se ističe dobro sačuvani Mauricijev ciborij s kraja VIII. st., jedan od rijetkih primjera rane karolinške umjetnosti na ovomu području. Zbog zabrinjavajućeg stanja dragocjenih spomenika, zbirka je 1994. godine izvađena iz dotadašnjeg izložbenog prostora (prizemlje palače Rigo). Pod stručnim nadzorom spomenici su zbrinuti i podvrgnuti temeljitom saniranju i konzerviranju. Godine 2004. započeli su radovi na zgradi gradskog muzeja, koji je dovršen i otvoren krajem 2006. godine.

ŽUPNA CRKVA SV. PELAGIJA I SV. MAKSIMA

Današnja trobrodna bazilika (do 1831. katedrala) izvorni je oblik dobila u starokršćanskom razdoblju (V.-VI. st.), u vrijeme osnivanja Novigradske biskupije. Tragovi toga razdoblja čitaju se na sjevernom uzdužnom zidu bazilike gdje su 1972. otkriveni starokršćanski prozorski okviri. U sklopu katedralnoga kompleksa nalazila se i krstionica (srušena 1782.) te zgrada s biskupskim stanom (episkopij, srušen 1874.). Stari zvonik na pročelju katedrale srušen je 1874. godine, kada je izgrađen novi samostojeći campanile. Crkva je temeljito obnavljana 1408., 1580., 1746. i 1775. godine. U srednjem vijeku unutrašnjost je bila oslikana freskama, o čemu svjedoče njihovi ostaci na bočnom (južnom) oltaru. Današnje neoklasicističko pročelje dovršeno je 1935. godine. Interijer crkve danas obilježava duboki kor s baroknim oltarom ispod kojega se nalazi (rano)romanička kripta.

NOVIGRADSKA KRIPTA

Ispod glavnoga oltara u župnoj crkvi sv. Pelagija i sv. Maksima nalazi se (rano)romanička kripta, jedina u Istri i jedna od rijetkih u Hrvatskoj. Kripta je trobrodna, s jakim križnim svodovima i dvije nadsvođene male prostorije u njezinim mrtvim kutovima. U središnjemu dijelu prostora nalazi se konfesija s datiranim natpisom biskupa Adama iz 1146. godine. Za arheoloških istraživanja 1895. godine, kad se tragalo za temeljima starokršćanske bazilike, u kripti su nađeni mnogi ulomci ranosrednjovjekovnoga liturgijskog namještaja koji je danas dio zbirke gradskog lapidarija. Od 1997. godine u kripti se provode zaštitini radovi pod nadzorom Konzervatorskog odjela iz Rijeke, a 1998. otvorene su tri (rano)romaničke bifore s nalazima ranosrednjovjekovne kamene skulpture.

SAKRALNE SLIKE

Nepoznati autor, Bogorodica sa sv. Maksimom i sv. Pelagijem

Ulje na platnu

Crkva sv. Pelagija i sv. Maksima

Carlo Alvise Fabris, Sv. Karlo, sv. Lucija i sv. Antun opat, 1776.

Ulje na platnu

Crkva sv. Pelagija i sv. Maksima

Nicolo' Viezzoli, Sv. Petar, sv. Agata i sv. Maksim

Ulje na platnu

Crkva sv. Pelagija i sv. Maksima

Nepoznati autor, Portret biskupa Giacoma Filippa Tom(m)asinija

Ulje na platnu

Crkva sv. Pelagija i sv. Maksima

ZVONIK

Samostojeći zvonik župne crkve sv. Pelagija i sv. Maksima izgrađen je 1883. po uzoru na zvonik Sv. Marka u Veneciji. Na vrhu piramide zvonika nalazi se kip zaštitnika grada, sv. Pelagija, postavljen 1913. godine. Kip je izrađen od drva i presvučen brončanim limom.

SARKOFAG

Vjerojatno potječe iz starokršćanskog razdoblja. Površine kovčega jednostavno su profilirane, s poklopcem u obliku doslivne strehe s akroterijama na uglovima.

BELVEDER

Jedina lođa u Istri smještena pokraj mora. Vjerojatno je legla na stariju strukturu obrambenih zidina (kule). Najvjerojatnije je izgrađena u XVI. st., a obnavljana je 1860. i 1930. godine. Pored lođe se, na zapadnoj strani, nalazi polukružni prolaz Porta a marina koji vodi ka moru. Lučna konstrukcija prolaza u zaglavnom kamenu nosi datum 1649., ali je ovamo ugrađena u XIX. st., prenijeta iz sjeverozapadnog dijela grada za uređenja gradskog vrta (Giardino publico).

ZGRADA S GOTIČKIM PROZORIMA

Dva otvora gotičke profilacije venecijanskoga su porijekla. Vjerojatno potječu iz XV. stoljeća.

PATRICIJSKA PALAČA

Palača je izgrađena oko 1760. godine i bila domom patricijske obitelji Rigo. Primjer je "srednjoeuropskog baroka" koji preko "terezijanskog" Trsta prodire u istarsko primorje. Arhitektonski volumen čvrstoga kubusa na pročelju je raščlanjen skladnim ukrasnim elementima kakve ne srećemo na istarskim palačama iz istoga vremena.

ŠTERNA

U ograđenom prostoru nalazi se grlo šterne datirane 1496. godine. Strane grla dekorirane su kružnim vegetabilnim vijencima. U podnožju grla nalaze se kružni utori koji su najvjerojatnije služili za mjerenje.

KASNOBAROKNI PORTAL

Kameni portal s kraja XVIII. st. u Ribarničkoj ulici.

BIFORA

Uklanjanjem žbuke s pročelja zgrade na Trgu Pozzeto 1994. godine otkrivena je kasnogotička bifora, naknadno uzidana kao spolija. Vjerojatno je prenijeta iz jedne od srednjovjekovnih crkvi koje su se nalazile unutar novigradskih zidina.

ZIDINE

Zidine sa zupčanim kruništem izgrađene su u sredini XIII. st. Obnavljane su u raznim razdobljima. Ojačane su okruglim renesansnim kulama, a uz bivša glavna gradska vrata stoji starija četverokutna kula.

NEOGOTIČKA ZGRADA

Izgrađena je u dvadesetim godinama XX. st. po uzoru na venecijansku gotiku.

CRKVA BLAŽENE DJEVICE MARIJE GOSPE OD KARMELA

Crkva je izgrađena na kraju XV., obnavljana u drugoj polovini XVIII. i prvoj polovini XIX. stoljeća. Primjer je tipa jednobrodne dvoranske građevine svojstvenoga mletačkoj Istri druge polovine settecenta, s klasicističkom raščlambom pročelja. Pored crkve nekoć se nalazio mali samostan u kojemu su se izmjenjivali dominikanci (XV.-XVII. st.), augustinci (druga polovina XII. st.) te franjevci trećoredci-glagoljaši (sredina XVIII. st.).

CRKVA SV. AGATE

Crkva sv. Agate nalazi se na staromu gradskom groblju i primjer je troapsidalne romaničke sakralne arhitekture. Zanimljiva je zbog svoje trobrodne strukture natkrivene dvoslivnim krovom te zbog specifičnog svetišta izduženoga kornim prostorom središnje apside. Crkva se datira u rasponu od IX. do XIII. stoljeća. Uz pretpostavljeni karolinški utjecaj, na crkvi su vidljiva obilježja regionalne sakralne arhitekture ranog srednjeg vijeka. U unutrašnjosti se nalaze dva kasnobarokna kipa domaće izrade (anđeli lučonoše) i oltarna slika sv. Agate. Crkva sv. Agate restaurirana je i konzervirana 1993.-1995. godine.

CRKVA SV. ANTONA

Jednobrodna crkva izgrađena je u razdoblju gotike, a obnavljana u XVII. st. Sredinom XIX. st. svetište je prošireno te su otvorena dva bočna prozora. Jedina je od mnogih ruralnih srednjovjekovnih crkvi iz okolice Novigrada koja se sačuvala.

ŠTERNA POZZO NOVO

Kružni oblik šterne sastavljen je od šest kamenih ploča ukrašenih grbom venecijanskog podestata A. Civrana (1506.-1507.), najstarijim poznatim grbom Novigradske općine.

PALAČA RIGO

U Karpinjanu, kilometar sjeverozapadno od Novigrada, nalazi se barokna zgrada podignuta 1762. godine. Dao ju je izgraditi grof Carlo Rigo, novigradski plemić koji je ostavio duboke i trajne tragove u kulturnom životu grada. Cjelinom dominira središnja viša zgrada, a dvije bočne usporedne zgrade horizontalno razvlače sklop stapajući ga sa zelenim okolišom koji se rastače u horizontu mora. Arhitektonsko rješenje vile Rigo primjer je istarskih ladanjskih vila građenih u drugoj polovini settecenta. Prepuštena vremenu i ljudskomu nemaru, palača je u alarmantno lošem stanju.

LADANJSKA VILA-SAMOSTAN U DAJLI

Na samoj obali mora u mjestu Dajla nalazi se vrijedan arhitektonski sklop koji svojom skladnom ljepotom te dugom i burnom poviješću privlači pažnju kako stručnjaka tako i slučajnih prolaznika. Današnji izgled sklop je dobio 1839. godine na osnovi nacrta francuskog arhitekta Le Terriera de Manetota. Upravo porijeklu svojega arhitekta vila u Dajli duguje svoj francuski neoklasicistički izgled, jedinstven na istarskom području. Na prostoru starog četverokutnog zdanja uokvirenoga sa četiri tornja, koji se od davnina nazivao kaštelom, iznikla je otmjena pravokutna dvokatna vila, na pročelnoj strani koje su bočno položene dvije gotovo istovjetne zgrade. Naime, poštujući stil ranije gradnje, arhitekt de Menot ostavlja nedirnutom baroknu crkvu sv. Ivana Krstitelja (posvećenu 1783.) koja se nalazila istočno od glavnog korpusa kaštela, te njoj sučelice gradi novo zdanje (kapelanov stan) istoga arhitektonskog plašta poput crkve. Smišljeni zrcalni odraz snažno naglašava simetriju pročelja glavne zgrade te nas kroz (nekoć) uređeni vrt vodi do monumentalnog portala koji, poput prozirne opne, arhitektonski sklop dijeli od obale mora. Maleni mol svjedoči da je vila imala pristup i s mora. Ova arhitektonska cjelina iz prve polovine XIX. st. jedan je od rijetkih spomenika kulture neoklasicističkog razdoblja na samoj obali mora u jadranskom prostoru. Nažalost, kompleks je danas napušten i devastiran vremenom, neprimjerenim dogradnjama i ljudskim nemarom. Najstariji tragovi njegove prošlosti vode nas u antičko doba kada se na istomu mjestu nalazio rimski posjed. U V. i VI. st. dolaze grčki monasi i grade samostan u koji se u IX. st. useljuju benediktinci. Samostan se posvećuje sv. Ivanu Krstitelju. Sredinom XIII. st. samostan je napušten i prelazi u vlasništvo novigradskih biskupa. Biskup Nicolo' 1273. godine posjed daruje imućnoj koparskoj obitelji Sabini koja ga obnavlja, te bivši samostan dobiva naziv Kaštel Dajla (Castrum Dailae). Kada obitelj Sabini ostaje bez nasljednika, kaštel 1736. dobivaju koparski grofovi Grisoni. U prvoj polovini XIX. st. slijedi spomenuta pregradnja kaštela u ladanjsku vilu. Nakon obiteljske tragedije grof Francesco Grisoni 1835. vilu zavjetuje fratrima benediktincima iz S. Marije di Praglia (kod Padove) uz uvjet da se brinu u obrazovanju na ovom području. Benediktinci se u vilu useljuju 1860. i ona ponovno postaje samostanom, djelatnim sve do 1948. godine kada je montiranim sudskim procesom benediktincima posjed oduzet. Do 1989. godine bivši samostan služi kao starački dom i ubožnica, a otada je prepušten sam sebi. Bogata i duga povijest ovoga sklopa te njegova arhitektonska vrijednost neprijeporno nalažu konzerviranje/restauriranje i oživljavanje vile-samostana.

NOVIGRADSKI LAPIDARIJ

Lapidarij je muzeološka zbirka 93 kamena spomenika iz antičkoga doba te ranog i kasnog srednjeg vijeka, jedna od najvažnijih te vrste u Hrvatskoj. Zbirka obuhvaća arhitektonske elemente (pragove, nadprozornike, tranzene, grbove i dr.) te, većim dijelom, elemente liturgijskog namještaja (oltarne ploče, dijelove ciborija, pilastre, kapitele i dr.). Najvažniji dio novigradskog lapidarija ranosrednjovjekovna je zbirka u kojoj se ističe dobro sačuvani Mauricijev ciborij s kraja VIII. st., jedan od rijetkih primjera rane karolinške umjetnosti na ovomu području. Zbog zabrinjavajućeg stanja dragocjenih spomenika, zbirka je 1994. godine izvađena iz dotadašnjeg izložbenog prostora (prizemlje palače Rigo). Pod stručnim nadzorom spomenici su zbrinuti i podvrgnuti temeljitom saniranju i konzerviranju. Godine 2004. započeli su radovi na zgradi gradskog muzeja u kojem će biti smještena zbirka novigradskog lapidarija.